Prije nekoliko godina internetom je kružila zanimljiva priča koja se zvala „Haljina”, milioni ljudi širom svijeta su je vidjeli i pridružili se diskusiji oko toga koje boje je ta haljina. Ona ima čak svoju referencu na Wikipediji. Ljudi vide ili crno-plavu haljinu ili bijelo-zlatnu haljinu. Provedene su čak i studije o tome kako ljudski mozak može drugačije obrađivati boje koje vidimo. U jednom članku se navodi da to može imati veze sa obrascima buđenja tokom cijelog života. Za ranoranioce (poput mene) može biti vjerovatnije da protumače dvosmislenu sliku kao osvijetljenu kratkovalnom svjetlošću koju su navikli vidjeti i stoga je vjerojatnije da će haljinu vidjeti kao bijelo-zlatnu. “Noćne sove” bi trebalo da imaju sklonost ka preuzimanju dugovalnog, vještačkog osvjetljenja i tako bi haljinu doživjele kao crno-plavu. Samo da se zna, ja je jasno vidim kao bijelo-zlatnu haljinu. Tako da možemo biti pod suptilnim uticajem životnog iskustva vezano za to kako naše oči apsorbiraju svjetlost.
To je tako slično mnogim stvarima u današnjem svijetu, uključujući i oporavak. Razlika je u tome da ono što mi „vidimo“ kada pomislimo na oporavak, ustvari jesu sve asocijacije koje imamo sa tom riječju. Ono što vidimo je pod uticajem naših vlastitih iskustava. Za mene je to bio proces koji mi je spasio život, koji mi je pomogao da redefinišem svoj život na načine za koje iskreno vjerujem da su me doveli do toga da postanem bolja verzija sebe, kao osobe. To putovanje me oblikovalo na načine za koje mislim da ne bih postigao na bilo koji drugi način. U literaturi se to naziva posttraumatski rast ili kako istraživač dr David Best kaže „više nego dobro“.
Također se radi o tome šta pretpostavljamo o drugima kada čujemo tu riječ. Neki vjeruju da oporavak znači apstinenciju od svih ljekova, dok drugi ne misle tako. Mnogi vjeruju da je to proces koji uključuje više od apstinencije od svih zloupotreba droga, dok neki drugi to vide kao bilo kakav pomak ka dobrom zdravlju. Često čujem tvrdnju da oporavak definiše pojedinac, što ga i osnažuje, ali ovo možda nije naročito korisno u pogledu razvoja okvira njege za povećanje pristupa toj njezi. Čak čujem i bujicu glasova da je riječ postala toliko ukaljana da je treba potpuno odbaciti. Definisanje oporavka predstavlja sporan prostor.
Možda bismo napredovali kada bismo vidjeli oporavak poput haljine (koja je spomenuta na početku). Dok ja vidim zlatno-bijelu haljinu, shvatam da se javlja fenomen koji rezultira značajno drugačijim vizuelnim doživljajem onoga što ljudi vide. Ne mislim da je osoba loša ili zla ako vidi crno ili plavu haljinu niti donosim neki drugi vrijednosni sud o njima, ako je oni vide drugačije od mene (što se nažalost događa s našim pogledima na oporavak). Postoje razlike u tome kako percipiramo stvari, i vizuelno i iskustveno. Hajde da smislimo način da to poštujemo.
Potreban nam je određeni nivo kategorizacije onoga što oporavak jeste i odgovarajući jezik kako bismo disktovali o tome i izbjegli dodatnu zabunu ili lažno pripisali ono što mislimo da ljudi govore, zbog nepreciznog jezika. Često se suočavam s izazovima zbog nepreciznosti našeg jezika za definiciju oporavka. Slažem se s onim što je Ostin Braun (Austin Brown) rekao u svom nedavnom i promišljenom postu „Razmišljanja o trenutnim debatama u vezi sa definicijama oporavka”. On napominje da nam je potrebna naučna definicija oporavka, ali da se mora posvetiti velika pažnja da se takva definicija fokusira oko toga kako osobe koje su preživjele ovisnost gledaju na sebe. Kao i haljina, imamo različite poglede, a održiva definicija oporavka mora obuhvatiti proživljene poglede na oporavak na načine koji imaju smisla za sve nas. Izazovno, ali moguće.
Možete reći da to nije važno. Bil Vajt (Bill White) je pisao o važnosti debate oko toga kako definišemo oporavak kroz godine, ovdje je jedan članak, kao i drugi koji je napisao. On navodi kako mnogo toga zavisi od toga kako definišemo oporavak, šta se obuhvata a šta izostavlja iz te definicije. Ostin Braun (Austin Brown) je naglasio u tekstu koji je linkovan iznad da je opijatska kriza donijela mnogo novca i interesovanja u prostor oporavka, i da biti stručnjak u medicinskom području, ne znači automatski biti i autoritet za oporavak. Dr Dejvid Mekartni (Dr David McCartney) je nedavno napisao članak pod nazivom Svi ćete mrziti riječ „oporavak”. Slažem se sa njegovom izjavom u tekstu – „Poenta je, pretpostavljam, da nije moguće imati jedan pouzdan alat koji mjeri oporavak. Oporavak je složen proces i to u osnovi nije kliničko putovanje, već društveno i ne može se lako staviti pod mikroskop.”
Neću ovdje iznositi novu definiciju oporavka. Poštujem ono što svaka osoba ima da kaže o svom oporavku. U isto vrijeme, mi naučno ne definišemo remisiju raka zasnovano na individualnoj percepciji, ona ima prihvaćenu klasifikaciju koja je podložna promjenama kako učimo nove stvari o njoj. Rak kao patologija se veoma razlikuje od oporavka, ali oboje moraju biti utemeljeni u nauci. Možda bismo mogli početi sa sažimanjem iskustava svih osoba sa razriješenim poremećajem uzrokovanim upotrebom supstanci, kako bismo uspostavili okvir zasnovan na našem kolektivnom proživljenom iskustvu ovisnosti i oporavka. Mogli bismo početi tako što bismo jedni druge pitali šta vidimo i zašto to vidimo na taj način, umjesto da riječ (oporavak) ispunjavamo vlastitim asocijacijama i pravimo lažne pretpostavke o tome što drugi vide.
Da bismo bolje konceptualizirali oporavak, možda bismo željeli ponovno razmotriti kako definišemo poremećaj uzrokovan upotrebom supstanci. Kao što moj kolega Džejson Švarc (Jason Schwartz) naglašava trebali bismo razmotriti povratak na shvatanje bolesti ovisnosti kao jedne drugačije vrste problema poremećaja uzrokovanog upotrebom supstanci nasuprot stepenima njegove ozbiljnosti.
Postoje razlike u odnosu na blagi ili umjereni oblik poremećaja uzrokovanog upotrebom supstanci, u poređenju sa ozbiljnjim poremećajem uzrokovanim upotrebom supstanci. Također, to nam može pomoći da razvijemo okvir za kategorizaciju procesa zacjeljenja, na kontinuumu. Naša nomenklatura oko procvata u rješavanju blagih ili umjerenih oblika poremećaja uzrokovanog upotrebom supstanci, može značajno varirati kod oporavka od ozbiljnog oblika poremećaja uzrokovanog upotrebom supstanci.
Dakle, kakav je oporavak koji vidite i koliko prostora imate da prihvatite oporavak koji ne vidite? Postoji li nada za zajedničko tlo uspostavljeno na način da se održi zajednički identitet i ciljevi uz poštovanje naših različitih iskustava?
Izvor:
https://recoveryreview.blog/2022/09/03/the-recovery-we-see-2/