Tinejdžer iz Londona kaže da 20 od 30 njegovih prijatelja ima probleme sa drogom.
Johnni se ne sjeća tačno kada je prvi put probao Anksiolitike. “Niko se i ne sjeća … samo izbrišete iz sjećanja čitavu noć”, kaže on, igrajući se sa par bijelih slušalica oko vrata.
„Za mene su Anksiolitici predstavljali američku pilulu zahvaljujući kojoj svi otupljuju i postaju preplavljeni. Moj prijatelj i ja smo je probali zajedno. Ne sjećam se ni odakle smo to dobili, ali se sjećam da je tada bilo mnogo teže doći do toga “, kaže on.
Sada, više od godinu dana nakon toga, sjedeći u svojoj kuhinji, benzodiazepinski lijek opisuje kao “đavolski lijek”. Šesnaestogodišnjak, koji živi sa roditeljima u bogatom predgrađu jugozapadnog Londona, kaže da je bilo perioda kada je njegova upotreba bila jako uobičajena u njegovom krugu prijatelja.
Sada je mnogo teže doći do lijeka nakon gašenja sumnjive mreže za distribuciju AlphaBai, ali prije godinu dana skoro svi moji prijatelji su u nekom trenutku imali problem sa Anksioliticima. To je brojka od oko 20 do 30 ljudi “, kaže on.
„Mislim, naravno da ga možete i sada nabaviti, ali mnogo je skuplji. Ali još uvjek postoji velika potražnja za tim, masovna potražnja. “
Nagnuvši se naprijed i igrajući se sa dozerom za so na stolu, Johnni objašnjava da se njegov problem sa drogom razvio nakon što ga je prijatelj upoznao sa starijim muškarcem po imenu Julian koji se bavio time. Ovaj čovjek je pokušao da angažuje Johnnija u prodaji tableta, slanjem masovne narudžbe ljekova na njegovu kućnu adresu. „To se desilo otprilike u martu prošle godine. Imao sam 15 godina. Bilo je glupo da mu dam svoju adresu, ali rekao mi je da nema rizika. Rekao mi je da šalje 60 tableta, ali naposletku je stiglo 1.600 tableta. ”
Zatim dodaje: „Julian je rekao da nije imao pojma koja količina stiže, ali očigledno je znao. Želio je da snimam (prodajem) i u to vrijeme … Snimio sam nekoliko video snimaka. Mislio sam da sam najveći kralj. ”
Ali umjesto da prodaje drogu, Johnni je razvio zavisnost od Anksiolitika i zadužio se kod prodavca. Njegova porodica je morala da plati njegove dugove.
Premještajući se sa svog mjesta, Johnni objašnjava da vrlo brzo razvijate toleranciju prema Anksioliticima. „Prvo sam pio po dvije tablete dnevno, a zatim četiri. Moja ličnost se promijenila i nisam imao nikakvih emocija “, kaže on.
Jednog dana Johnni je pokušao da proda lijek bivšem policajcu u parku. Uhapšen je i dobio nalog za upućivanje. Sledeći mjesec je proveo detoksirajući se.
Postepeno sam se povlačio i osjećao se bolesno i po nekoliko nedelja. Osjećao sam se depresivno i fizički iscrpljeno. Uspjeo sam da se izborim sa tim kao i većina ljudi koje znam. Ali vrlo je lako ponovo početi i to se dogodilo nekoliko puta “, kaže on.
Čitavo ovo iskustvo imalo je loš uticaj na njega i na njegovu porodicu, njegov otac je patio od anksioznosti.
Johnni vjeruje da je najbolji način da se mladi ljudi edukuju o opasnostima koje upotreba droge nosi sa sobom, za koje kaže da bi trebalo da bude i dio razred A, i da se ti mladi ljudi uključe da razgovaraju sa ljudima koji su kroz to prošli.
Po mom mišljenju, sa ove tačke se može ići samo u dva smjera. Može se ići nizbrdo, kao što se dogodilo u Americi. Ili se problem može umanjiti razgovorom o tome, kako bi ljudi vidjeli primjere iz stvarnog života, koliko sve to može biti opasno. Tako je upotreba droge smanjena ovdje … ljudi su se odvratili od toga, zbog onoga što se desilo njihovim prijateljima. ”
Sva imena su promijenjena.