Dobri međuljudski odnosi i društvene veze su snažna zaštita protiv lošeg fizičkog i mentalnog zdravlja. U analizi koja je uključivala stotine hiljada ljudi, istraživači su pokušali da istraže u kojoj mjeri društveni odnosi utječu na rizik od smrti. Otkrili su da su oni koji su imali snažnije veze, imali 50% manje šanse da umru ranije. Usamljenost i društvena izolacija imaju značajne negativne posljedice. Želite da živite dug i zdrav život? Nađite mnogo prijatelja.
Na isti način, povezanost sa društvenim mrežama za oporavak poboljšava rezultate tretmana ovisnosti. Zbog različitih razloga, a ne samo zbog stigme, osobe sa poremećajem upotrebe supstanci su često društveno izolirane. Iako to nije bio prioritet za neke servise u prošlosti, smjernice dosljedno preporučuju povezivanje sa grupama uzajamne podrške i organizacijama koje čine osobe sa proživljenim iskustvom (eng. Lived Experience Recovery Organisations – LEROs). Sudjelovanje u uzajamnoj podršci za oporavak od poremećaja upotrebe alkohola ima utjecaj barem jednako velik kao dokazane psihološke terapije poput kognitivne bihevioralne terapije.
„Dokazi sugerišu da bi 42% učesnika, koji sudjeluju u anonimnim alkoholičarima (eng. Alcoholics Anonymous – AA) potpuno apstiniralo godinu dana kasnije, u usporedbi sa 35% učesnika koji su su bili uključeni u druge tretmane uključujući i kognitivnu bihevioralnu terapiju.“
Cochrane Review 2020
Istraživači iz Massachusettsa su u ispitivanju ljudi sa poremećajem upotrebe alkohola otkrili da je dodavanje samo jedne osobe u oporavku njihovoj društvenoj mreži rezultiralo 27% većim izgledima da ostanu trijezni u sljedećoj godini.
„Tretman koji uključuje mrežu podrške može utjecati na dugoročne adaptivne promjene kod osoba koje piju“ u društvenim mrežama konzumenata alkohola i te promjene mogu dugoročno pridonijeti poboljšanju rezultata liječenja.
Mark Litt and Colleagues 2009
Stigma o oporavku
U ovim nalazima nema mnogo polemike – oni su prilično široko prihvaćeni, ali ne izgleda nužno da su redovno bili dio prakse, sa prisutnim čudnim uvjerenjima o uzajamnoj podršci i pridruživanju stigme. Čuo sam neke ljude na utjecajnim i snažnim pozicijama kako govore pogrešne informacije i prilično prezirne stvari o uzajamnoj podršci i podršci osoba sa iskustvom, posebno kada se ove intervencije oslanjaju na tretman. Jedan je komentator nedavno identifikovao organizacije za oporavak kao „najveći rizik za osobe koje trenutne konzumiraju droge“, iako je jasno da povezanost sa takvim skupinama smanjuje rizik. Razdorno – zar ne? Zašto bi bilo?
U prošlosti je bilo zgodno reći da nije bilo dokaza da su uzajamna podrška i podrška osoba sa iskustvom imale bilo kakav utjecaj, ali oslanjanje na to bi sada značilo da namjerno izbjegavate dokaze s obzirom na nova istraživanja na ovu temu.
Možda je otpor postoji zato što neki stručnjaci osjećaju da je njihov status ugrožen kada klijenti postanu osnaženi izvan tradicionalnih hijerarhijskih postavki tretmana. Strah od gubitka moći ili utjecaja može biti snažan motivator. Možda previše nas ide u profesije njegovatelja zbog dobiti koju osjećamo kada se počnemo brinuti za pojedince – dobiti koja nestane kada nas oni više ne trebaju. Možda će se tražiti da prihvatimo da uzajamna podrška i podrška osoba sa iskustvom imaju značajnu ulogu u pomaganju ljudima u oporavku, što će se loše odraziti na našu dosadašnju praksu, koja je izgrađena na premisi da „stručnjak zna najbolje“. Mogu postojati istinski strahovi od rizika koji izazivaju oklijevanje. Možda povezivanje sa smanjenjem štete umjesto vrjednovanja spektra pristupa rezultira ciničnim stavovima prema bilo čemu drugom što nije u tom krugu. Ko zna? – možda su sve ove stvari ili nijedna od ovih stvari. Šta god da stoji iza otpora, nije od pomoći. Međutim, to se potencira.
Proživljena iskustva i stručnjaci
Na primjer, autor i voditelj Darren McGarvey dao je osvrt o tom pitanju u svojoj knjizi Društvena distanca među nama (eng. The Social Distance Between Us), gdje u poglavlju o ovisnosti na koje se poziva, „složeni niz klasne dinamike, institucionalnih zamjeranja i ljubomore stručnjaka“ koji su relevantni, kontroverzno sugerišući da neko ima „jednake šanse da bude dobro, slijedeći jednostavne prijedloge drugih osoba sa problemom ovisnosti iz niže klase kao i prepuštajući se brizi visokokvalifikovanim stručnjacima srednje klase.“
Većina ljudi se oporavi putem prirodnog oporavka („sazrijevanje“ na različite načine), a bezbroj drugih se oporavlja u crkvenim prostorijama i drugim prostorima za sastanke putem raznih grupa za uzajamnu podršku, ne morajući se približiti ustanovama za tretman nikada. Međutim, nekima čiji se problemi čine nerješivim, složenim ili opasnim po život potrebna je intenzivnija i strukturisana pomoć. Vjerujem da se takvi ljudi najbolje snalaze tamo gdje se pruža efikasan tretman u savezu između osobe sa problemom i stručnjaka. Vjerujem da će tretman vjerovatno biti mnogo učinkovitiji kada je potpomognut podrškom osoba sa iskustvom i kada se uspostave asertivne veze uzajamne podrške.
Zajedničko donošenje odluka se dešava kada postoji partnerstvo između jednakih i kada se ciljevi osobe razumiju i prioritiziraju. U sve više i više tretmanskih okruženja, neki od stručnjaka (poput mene) također imaju proživljeno iskustvo. Neki od nas čak dolaze iz radničke klase! Kada eliminišemo asimetriju moći između profesionalaca i korisnika – prihvatajući da pacijent i njegova porodica imaju proživljeno iskustvo, nudimo smislen izbor (ne samo koji lijek koristiti), prihvatamo da se ciljevi klijenta mogu razlikovati od ciljeva kliničara i razgovarajući o rizicima i kako bismo ih umanjili, stvaramo bogato i plodno tlo za rast, kao i za smanjenje štete.
Nažalost, ovo nije svačije iskustvo i postoje prepreke i barijere za napredak za neke ljude koje proizlaze iz zastarjelih modela, gdje prioriteti usluge nisu usklađeni sa prioritetima korisnika i njihovih porodica. Podrška osoba sa iskustvom tu svakako može pomoći:
„Podrška osoba sa iskustvom pomaže u ispravljanju nejednakosti moći/autoriteta, percipirane invazivnosti, pasivnosti uloge, troškova, neugodnosti i društvene stigme povezane sa stručnom pomoći za ozbiljne probleme sa alkoholom ili drugim ovisnostima“
William White
Nosioci nade
U takvim okolnostima, uvođenje intervencija osoba sa iskustvom i grupa uzajamne podrške nije ništa pametnije – uvođenje nade, uzora, praktične podrške i vitalnih veza sa resursima koji će izgraditi kapital oporavka i izolirati od ponovnog korištenja štetnih supstanci.
To nije jednostavno i može potrajati. John F. Kelly, u svom radu Zaštitni zid ljudske zajednice (eng. The Protective Wall of Human Community), ističe: „Može proći do osam godina i oko četiri do pet epizoda tretmana/uzajamne podrške prije nego što se odrasli kojima se pružaju tretmani postignu početnu trajnu remisiju.”
Čak i tada, kako kaže Kelly, može proći još otprilike pet godina kontinuirane remisije prije nego što rizik od ispunjavanja kriterija za poremećaj upotrebe supstanci padne na isti nivo kao opštoj populaciji. Na površini, ovo zvuči zastrašujuće – tako dugo – ali zapravo daje nadu. Osobe sa proživljenim iskustvom mogu pomoći pojedincima da se drže procesa i održe nadu tokom dugog vremenskih perioda.
Praktičari mogu imati niska očekivanja o tome šta njihovi klijenti mogu postići zbog negativnih iskustava, gledajući kako se ljudi destabilizuju ili nanose štetu. Michael Gossop je ovo nazvao zabludom u tretmanu – u suštini vjerovanje da se ljudi ne oporavljaju je zbog toga što ih stručnjaci rijetko vide kako se oporavljaju. Ljudi koji se oporave često napuštaju servise. U mojoj službi, ima mnogo ljudi u dugotrajnom oporavku. Imamo priliku svake sedmice vidjeti pozitivne i trajne promjene. To nas, koji se oporavljamo, čini punim nade na isti način na koji nam naš vlastiti oporavak daje nadu i tu nadu prenosimo na klijente.
Sharon Reif i kolege su 2012. godine u osvrtu na utjecaj podrške osoba sa iskustvom, pronašli da studije “pokazuju smanjenje recidiva, povećanje zadržavanja u tretmanu, poboljšanje odnosa sa pružaocima tretmana i društvenom podrškom, te povećano sveukupno zadovoljstvo sa iskustvom tretmana.” Kada servisi rezultiraju ljudima koji se oporavljaju, tada se nada integriše i očekivanja rastu. Kada praktičar ima velika očekivanja, dolazi do boljih rezultata i iskustvo tretmana je bolje. Zadržavanje klijenata u našim tretmanima (stope završetka) značajno se povećalo u godini nakon uvođenja programa podrške osoba sa iskustvom.
Povezivanjem do boljih rezultata
Uskoro ćemo u naše servise uvesti program povezivanja osoba sa iskustvom i korisnika (eng. Peer Bridging Programme), kojeg finansiraju lokalno Partnerstvo za alkohol i droge i škotska vlada. Jedan od pokretača programa koji ima za cilj poboljšanje pristupa, zadržavanja i ishoda je činjenica da stope upućivanja na rehabilitaciju mogu značajno varirati između pojedinaca u istom timu, između timova i službi, i geografski.
Želimo biti otvoreni koliko god je moguće i da izjednačimo te nedosljednosti u pristupu, ali i da budemo što je moguće više integrisani u druge usluge, uviđajući da putevi oporavka nisu linearni i da se rizicima najbolje upravlja u integriranim sistemima njege gdje smanjenje štete ono što radimo, ali nije zbir svega što radimo, posebno kada taj sistem uključuje i podršku osoba sa iskustvom i jake i efikasne veze sa uzajamnom pomoći.
To ćemo učiniti tako što ćemo zaposliti ljude koji su stručnjaci po iskustvu da djeluju kao mostovi za osobe sa poremećajem upotrebe supstanci kako bi im pomogli u procesu oporavka – facilitatori za oporavak, katalizatori nade i dio sistema njege usmjerenog na oporavak.
Kao što sam rekao, prikupljaju se dokazi o vrijednosti podrške osoba sa iskustvom. Jedna je studija otkrila da su osobe koje su primile podršku od navigatora za podršku oporavku imali 23% veću vjerovatnost da će doći na tretman unutar prve dvije sedmice nakon detoksikacije nego osobe u uobičajenim servisima. Angažman i retencija u tretmanu povezani su sa boljim ishodima.
Nadam se da će dokazi koje pronađemo pomoći u podršci argumentu za više uključivanja osoba sa iskustvom, ali i suprotstaviti se onima koji su protiv takvih stvari.
Izvor: https://recoveryreview.blog/2022/11/26/peer-recovery-support-a-bridge-to-hope-and-healing/