U ovom tekstu pokušat ću odgovoriti na 7 najčešćih zabluda ili mitova o marihuani, koji vladaju među mladima, a koje šire mnogi iz neznanja, a oni drugi zato jer im je u interesu što veća zarada.
Roditeljima želim pomoći da saznaju više o štetnom djelovanju marihuane kako bi lakše razgovarali sa svojom djecom, a mlade pozivam da pročitaju, razmisle, i formiraju stav koji će im pomoći donijeti najbolju moguću odluku za njih osobno, njihove prijatelje, obitelj i njihovu budućnost.
- Mit: Legalizacija marihuane neće povećati njezinu uporabu
Prvi mit ili zabluda o marihuani je «Legalizacija marihuane neće povećati njezinu uporabu». u Istina je upravo suprotna. Legalizacija svim slučajevima dovodi do povećane uporabe droga, zato jer većina ljudi ipak nastoji raditi ono što je dozvoljeno. Primjer je i zabrana alkohola iz povijesti. Istina je da je kriminal vezan uz alkohol u to doba bio velik, ali je broj ovisnika o alkoholu, pa tako i društveni problemi vezani uz alkohol, bio neusporedivo manji nego danas, a ciroze jetre su bile prava rijetkost. Isto tako broj pušača o cigaretama je značajno pao tek kada se zabranilo pušiti na javnim mjestima, iako kazne nisu bile tako drastične.
Zagovarači legalizacije marihuane najčešće kao primjer navode primjer Nizozemske. Pogledajmo što se tamo stvarno dogodilo nakon otvaranja «coffee shopova» u kojima se marihuana slobodno konzumirala. U razdoblju od 1984. do 1996. godine uporaba marihuane među osobama u dobi od 18-25 godina je porasla preko 200%, a broj osoba (registriranih kao ovisnika o kanabisu) koje su zbog posljedica konzumiranja marihuane potražile pomoć je porastao za 25%. U isto to vrijeme broj ovisnika o alkoholu je porastao samo za 3%. Ono što je ovdje atipično u odnosu na uzimanje droga u zemljama gdje nije bilo legalizacije, je porast broja korisnika u starijoj dobi. Lake droge uobičajeno se počinju uzimati u mlađoj dobi iz radoznalosti i želje za eksperimentiranjem. Češće ih uzimaju nezrelije osobe, osobe s psihičkim problemima ili sklone rizičnim ponašanjima. Uzimanje drugih sredstava ovisnosti u toj populaciji (npr. alkohola) je također visoko. Ovdje moramo naglasiti da je i u Nizozemskoj konzumiranje marihuane dozvoljeno samo u «coffee shopovima», dok je konzumiranje na drugim mjestima sankcionirano. Slično iskustvo kao Nizozemska imaju i zemlje Sjedinjenih američkih država s dekriminalizacijom marihuane. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća pola zemalja SAD-a je uvelo dekriminalizaciju lakih droga, nakon čega je uslijedio značajan porast broja korisnika marihuane. Kasnih osamdesetih kada su povukli taj zakon, broj korisnika je pao gotovo za trećinu. Trend dekriminalizacije početkom XXI. stoljeća ponovo je praćen porastom konzumiranja marihuane.
- Mit: Pušenje marihuane nije opasno
Drugi mit ili zabluda je «Pušenje marihuane nije opasno». Štetno djelovanje marihuane općenito je dobro poznato, dokumentirano i potvrđeno pravilima „medicine zasnovane na dokazima“ (“evidence based medicine”). S druge strane pušenje bilo čega je potencijalno opasno jer nosi rizik za dišne organe. Marihuana u usporedbi s cigaretama ima do 70% više kancerogena. Pušači marihuane konzumiraju manji broj cigareta, ali zato udišu dublje i dulje, a udahnuti dim zadržavaju dulje u plućima. To je razlog zašto je u eksperimentima dokazana četiri do pet puta veća količina katrana i ugljičnog monoksida kod pušenja marihuane nego kod pušenja cigareta. Dokazano je štetno djelovanje na pogoršanje respiratornih simptoma i češći razvoj kroničnog bronhitisa kod konzumenata koji dugo konzumiraju marihuanu.
THC (delta 9-tetrahidrokanabinol) je glavni aktivni sastojak marihuane koji se prvenstveno nakuplja u masnim stanicama tijela. U mozgu se vezuje za specifične receptore poznate kao kanabinoidne receptore. Kako se velik broj ovih receptora nalazi u dijelu mozga koji je odgovoran za pamćenje, mišljenje, koncentraciju, koordinaciju pokreta i opažanje vremena i prostora, konzumiranje marihuane negativno utječe upravo na navedene funkcije. Kao i druge droge THC stimulira mozak na oslobađanje dopamina. Dopamin zatim aktivira dio mozga koji je odgovoran za osjećaj zadovoljstva. Nakon prvobitne euforije nastupa osjećaj pospanosti ili depresije. Ostali simptomi koje THC izaziva su smijeh, promijenjeno opažanje vremena i povećani apetit. Kod nekih može izazvati anksioznost, osjećaj straha, nepovjerenja ili panike, a kod većih doza i akutnu psihotičnu reakciju. Posljedice konzumiranja marihuane traju i nakon što je marihuana razgrađena u tijelu i manifestiraju se kao teškoće pamćenja i smanjena sposobnost učenja te poremećaj sna. Dugotrajne posljedice (usljed kumulativnog djelovanja ili kronične zlouporabe) su ovisnost, kronični kašalj i bronhitis, povećan rizik od razvoja shizofrenije i drugih psihoza ili pogoršanje simptoma kod osoba s već razvijenom psihozom, povećan rizik od razvoja suicidalnih ideja i pokušaja, razvoj anksioznosti, depresije i amotivacijskog sindroma. Često i redovito uzimanje marihuane dovodi do zanemarivanja obaveza u školi i kod kuće, slabljenja uspjeha u školi, zanemarivanja izgleda. Kod takvih korisnika mogu se javiti i tzv. “rupe u pamćenju”. Osoba se ne može sjetiti što se jučer dogodilo, što je upravo htjela reći i sl. U trudnoći marihuana može značajno utjecati na rast i razvoj još nerođenog dijeteta. Zanimljiv je podatak kako u zemljama gdje je uporaba marihuane legalna, među djecom i mladima je povećan i rizik za akutne respiratorne probleme i nesreće uzrokovane predoziranjem.
Iako nas nerijetko zbunjuju kontroverzni zaključci različitih istraživanja, reći da pušenje marihuane ne nosi rizik znači ignorirati stvarnost. Konzumiranje marihuane utječe na razvoj mozga i kada se od rane dobi konzumira u značajnoj količini, oštećenje pamćenja i mišljenja može imati dugotrajne posljedice. Zanimljivo je spomenuti da se čak i organizacije – zagovarači marihuane u SAD-u, također slažu s tvrdnjom da mladi ljudi ne bi smjeli imati pristup ovoj drogi, koja kao i ostale droge utječe na moždane funkcije. Mladi ljudi su još u fazi rasta, učenja, tjelesnog, psihičkog, emocionalnog i duhovnog razvoja, a svaka droga utječe na ovaj razvoj na negativan način. S ovom tvrdnjom slaže se čak i Organizacija za opoziv zakona o marihuani, jedna od najjačih organizacija zagovarača konzumiranja marihuane u SAD-u, koja također kaže: «Marihuana nije za mlade ljude».
- Mit: Nitko nije umro od marihuane
Treći mit ili zabluda je «Nitko nije umro od marihuane». Marihuana ima snažno štetno djelovanje na sposobnosti i vještine potrebne za sigurnu vožnju (npr.budnost, sposobnost koncentracije, koordinacija pokreta, brzina reakcije, procjena udaljenosti itd.), a štetno djelovanje traje i do 24 sata nakon konzumiranja. Kako oštećuje ravnotežu i koordinaciju, kratkotrajno pamćenje i pažnju uz smanjeno kritičko rasuđivanje povećava vjerojatnost rizičnog ponašanja i statistički značajno povećava rizik za prometne nesreće. Dok su još uvijek različiti učinci marihuane u fazi istraživanja, nedvojbeno je potvrđena statistički značajna povezanost između konzumiranja marihuane i prometnih nesreća pa tako i onih sa smrtnim ishodom. Broj umrlih raste ili pada proporcionalno s udjelom konzumenata u populaciji. Što je veći udio konzumenata, veći će biti broj stradalih. Kao primjer navodim Istraživanje s Columbia University’s Mailman School of Public Health, u kom su obrađeni podatci za 23500 smrtno stradalih vozača u periodu od 1999.g. do 2010.g.. Rezultati su pokazali da je alkohol kao pridonoseći čimbenik u nesrećama, cijelo to vrijeme bio u 40% slučajeva, dok je udio nesreća pod djelovanjem marihuane porastao od 4% 1999.g. na 12% 2010.g. Treba li spomenuti da je to vrijeme ponovnog trenda dekriminalizacije marihuane i vrijeme uvođenja marihuane u medicinsku uporabu?
- Mit: Marihuana je manje štetna od cigareta ili alkohola
Četvrti mit ili zabluda je «Marihuana je manje štetna od cigareta ili alkohola». Da je to netočno, možemo zaključiti već iz prethodno opisanih posljedica konzumiranja marihuane. Pitanje koje bi u ovom slučaju također mogli postaviti je: Koliko štete bi marihuana napravila kad bi se konzumirala učestalošću ili količinama u kojima se konzumiraju cigarete i alkohol. Svi pamtimo vrijeme kad mladi nisu konzumirali alkohol kao danas. U to vrijeme je i šteta od konzumiranja alkohola bila neuporedivo manja, ali to nije značilo da alkohol nije štetan. Danas kad se tolerancija prema konzumiranju alkohola promijenila, a konzumiranje postalo posve prihvaćeno, „očekivano i poželjno ponašanje“, možemo mjeriti i procijeniti dio štete koji je nastao zbog promjene obrasca konzumiranja u populaciji. Na žalost dio posljedica moći ćemo procijeniti tek u budućnosti. Zagovarači marihuane često tvrde i kako je marihuana manje štetna od alkohola jer te čini opuštenim, pa ljudi nisu nasilni. Istina je da marihuana izaziva stanje koje zovemo amotivacijski sindrom, pa osoba nema volje ni za čim, ali kod jednog dijela konzumenata (osobe koje konzumiraju marihuanu u većim količinama), osobito u stanjima apstinencijske krize javljaju se jake emocije ljutnje (tzv. napadi bijesa) sa svim posljedicama do kojih takva stanja mogu dovesti. Činjenica da su cigarete i alkohol štetni nikako ne umanjuje štetnost marihuane.
- Mit: Marihuana je lijek
Peti mit ili zabluda je da je marihuana lijek. Time se želi stvoriti slika kako je marihuana dobra. Ako liječi, što je dobro, onda je i korištenje marihuane više dobro nego loše. Međutim to nije točno. Prvo, da bi neka tvar bila proglašena lijekom ona se mora sastojati od dobro definirane tvari čija je količina mjerljiva i jednaka u svim jediničnim oblicima lijeka (npr. tableta ili injekcija). Kako je marihuana biljka koja se uzima pušenjem, a njen sastav varira, tako ne možemo govoriti o lijeku u pravom smislu te riječi. Možemo govoriti da neki sastojci marihuane djeluju na simptome nekih bolesti o čemu će biti više riječi u daljnjem tekstu. Zabluda leži i u ideji da je nešto dobro samim time što se može koristiti kao lijek. Svaki lijek se uzima u strogo određenim količinama i samo kod određenih bolesti i uzimanje bilo kog lijeka kada to nije medicinski indicirano može imati štetne, a u nekim slučajevima čak i smrtonosne posljedice.
To što se pojedini dijelovi ili marihuana koriste kod određenih bolesti, ne umanjuje njenu štetnost i ne znači da bi je svi smjeli konzumirati, naprotiv. Na žalost, sve veće prihvaćanje marihuane u medicinske svrhe utjecalo je na promjenu svijesti o štetnosti marihuane među mladima. Istraživanja pokazuju obrnutu povezanost između svijesti o riziku konzumiranja marihuane i samog konzumiranja. Kako opada udio mladih koji konzumiranje marihuane smatraju rizičnim, tako raste udio konzumenata, zbog čega ponovo raste uporaba marihuane među mladima.
S druge strane točno je da marihuana sadrži nekoliko spojeva koji su se pokazali korisnima u liječenju različitih bolesti odnosno stanja. Zadnje izvješće o zdravstvenim efektima marihuane i kanabinoida grupe eksperata Nacionalnih akademija znanosti, tehnike i medicine u SAD-u iz siječnja 2017.g. (“The Health Effects of Cannabis and Cannabinoids”) govori o djelovanju marihuane na određena medicinska stanja, tj. koje su hipoteze o terapijskim svojstvima marihuane i/ili njenih sastojaka potvrđene, a za koje nema dovoljno dokaza.
Tako je dokazano kako oralni kanabinoidi značajno smanjuju povraćanje i mučninu uzrokovanu kemoterapijom kod bolesnika oboljelih od raka, te smanjuju simptome spastičnosti kod oboljelih od multiple skleroze. Na žalost ne smanjuju objektivnim mjerama mjerenu spastičnost već samo subjektivni osjećaj bolesnika čime ne djeluju na samu bolest ali život bolesnika čine podnošljivijim. Sama marihuana pokazala se korisnom i u smanjenju kronične boli kod odraslih u stanjima gdje druga terapija nije bila dovoljna. Postoje i određeni iako još uvijek suzdržljivi dokazi o poboljšanju simptoma poremećaja spavanja kod bolesnika s kroničnom boli, fibromialgijom i multiplom sklerozom te kod bolesnika sa sindromom obstruktivne apneje (prestanak disanja) u snu.
Iako postoje određeni još uvijek ne sasvim uvjerljivi dokazi kako akutna uporaba marihuane poboljšava neke parametre plućnog kapaciteta, s jednakom statističkom značajnošću prestanak uporabe marihuane doveo je do poboljšanja respiratornih simptoma kod konzumenata marihuane. Nije potvrđena hipoteza odnosno nema dokaza da marihuana ili kanabinoidi pomažu kod liječenja raka ili sindroma anoreksije i kaheksije uzrokovane rakom ili kod anorexie nervosa, sindroma iritabilnog crijeva, epilepsije, spastičnosti u stanjima ozljede leđne moždine, simptoma amiotrofične lateralne skleroze, drugih neuropsihijatrijskih simptoma kao kod Huntingtonove ili Parkinsonove bolesti, distonije, schizofrenije ili psihoza sličnih schizofreniji. Također nema dokaza da pomaže u apstinenciji od drugih sredstava ovisnosti.
Znanstvena istraživanja aktivnih kemijskih spojeva u marihuani i njihovog potencijalnog djelovanja na medicinska stanja i bolesti dovode do razvoja novih lijekova čija je djelotvornost dokazana, a znanstvenici nastoje stvoriti takve lijekove u kojima će pojačati terapijsko djelovanje kanabinoida a maksimalno smanjiti štetne nuspojave. Znanstvenici ali i proizvođači droga sintetizirali su također brojne sintetske kanabinoide, od kojih su neki vrlo snažnog djelovanja i kod zlouporabe su vrlo opasni te mogu izazvati teške zdravstvene posljedice.
Pod pritiskom različitih grupa i interesa sve veći je broj država, posebno SAD-a, koje su legalizirale i marihuanu za uporabu kod određenih bolesti. 2015.g. i u Hrvatskoj je pokrenuta rasprava, nakon koje su uslijedili postupci za uvođenje pripravaka za medicinsku uporabu marihuane.
Pripravci marihuane u medicinske svrhe primjenjuju se u pravilu za teške bolesti poput multiple skleroze, završne faze raka i AIDS-a, a ne za uporabu u osobne svrhe s ciljem postizanja psihoaktivnog djelovanja. Na svijetu postoje različiti pripravci, najčešće u obliku tableta s izoliranim spojevima (kanabinoidima) koji se koriste u terapiji određenih stanja, ali se nikad ne radi o “pušenju kod kuće uzgojene trave”, već o kontroliranim supstancama za koje proizvođač “garantira” sastav, koncentraciju i sl. Unatoč brojnim tekstovima koji reklamiraju marihuanu kao lijek za brojne bolesti, potrebno je naglasiti kako do sada ni u jednoj bolesti nije dokazano terapijsko djelovanje marihuane u smislu liječenja same bolesti, već njeno blagotvorno djelovanje u smanjenju nekih od simptoma bolesti kod dijela oboljelih, te se marihuana uvijek primjenjuje kao dodatna terapija tamo gdje primjenjeni lijekovi nisu pomogli i opet samo kod odabranih bolesnika prema točno određenim protokolima dobivenim znanstvenim istraživanjima. U Hrvatskoj je moguće nabaviti pripravke kanabinoida u obliku uljne otopine u ljekarnama i kapsule s tekućim punjenjem, a očekuju se i drugi proizvodi. Propisuju ih liječnici obiteljske medicine temeljem preporuke liječnika specijaliste, a trošak pripravka plaća sam bolesnik budući se ipak ne radi o lijeku već o pomoćnoj terapiji.
- Mit: Marihuana ne stvara ovisnost
«Marihuana ne stvara ovisnost» još je jedan od mitova ili zabluda u koje mnogi mladi vjeruju. U jednom istraživanju, među 200 korisnika marihuane, 76% je zadovoljilo kriterije dijagnoze ovisnosti uključujući i apstinencijsku krizu. Simptomi apstinencijske krize su bili sljedeći:gubitak apetita, neodređen strah-anksioznost, depresija, nemir, iritabilnost, drhtanje, ozbiljna nesanica, znojenje, pojačani duboki tetivni refleksi, poremećaj raspoloženja. Kako simptomi nisu tako izraženi kao kod opijata i kako su mnogi konzumenti koji učestalo konzumiraju, već od prije imali nekih psihičkih simptoma, u nemogućnosti razlikovanja simptoma krize od simptoma psihičkih poteškoća zbog kojih su i počeli s konzumiranjem, nastavljaju konzumirati marihuanu vjerujući da će se osjećati bolje. 97% ovisnika je izjavilo da su nastavili uzimati marihuanu i nakon što su shvatili da je to problem, jer više nisu mogli prestati s uzimanjem. Trebala im je da bi «normalno» funkcionirali.
- Mit: Svi uzimaju marihuanu
Sedmi mit ili zabluda je «Marihuanu i tako svi uzimaju». Ovo vjerovanje možete često čuti, no srećom ono ni izdaleka ne odgovara istini. Točno je da kada želimo ukazati na problem da onda naglašavamo njegovu veličinu, jer i da samo 1% mladih uzima drogu je ne samo problem, nego velik problem. Većina mladih ne uzima marihuanu niti će je ikad uzeti. Mladi se kreću u krugovima sličnim sebi. Tako se netko tko uzima drogu kreće u krugu drugih osoba koje uzimaju drogu. Za njih drogu uzimaju svi. Ako pitate nekoga tko se kreće u društvu zdrave populacije mladih ljudi, oni će vam reći da ne uzima nitko ili mali broj. Ako promatrate koliko je mladih eksperimentiralo s marihuanom, udio jest velik i kreće se u prosjeku oko 30-40 %, ovisno o sredini i vremenskom razdoblju u kojem istražujete. Ali ako istražujete redovito korištenje, onda je taj broj srećom najmanje tri do četiri puta manji. Prema istraživanju provedenom 2016.g. u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, udio učenika srednjih škola koji su probali marihuanu barem jednom u životu iznosio je 22,5% (9% učenika I. razreda i 36% učenika IV. razreda), dok je zadnjih mjesec dana marihuanu konzumiralo 7,2% učenika (3,6% učenika I. razreda i 11,1% učenika IV. razreda).
U 2011.g. udio mladih koji su probali marihuanu barem jednom u životu iznosio je 18,3% (11,2% učenika I. razreda i 34,5% učenika IV. razreda), dok je zadnjih mjesec dana konzumiralo 5,2% učenika (2,4% učenika I. razreda i 8,3% učenika IV. razreda). Iako se radi o malom i statistički ne značajnom povećanju ne možemo isključiti naznake mogućeg trenda rasta konzumiranja marihuane u populaciji mladih.
Ipak možemo zaključiti kako je činjenica da marihuanu ipak konzumira samo manjina mladih.
I na kraju
Mladi posegnu za ponuđenom cigaretom, alkoholom, jointom da bi se napravili važni, na nagovor vršnjaka, da bi se uklopili, iz znatiželje. Vrijeme odrastanja vrijeme je frustracija. To je i vrijeme kada mladi moraju naučiti kako savladati te frustracije, kako se ponašati u društvu, kako u sebi razviti osjećaj samopoštovanja, kako stvarati i održavati prijateljstva, razmišljati kritički, donositi odluke, braniti svoje stavove i još mnoge druge važne životne vještine. Mladi ljudi, nažalost krivnjom nas odraslih, danas imaju značajno veću slobodu nego su njihove sposobnosti za savladavanje različitih novih situacija. Izloženi puno većim izazovima i pritiscima nego ranije generacije, nije im uvijek lako odbiti ponuđenu drogu počev od društveno prihvaćenih droga poput alkohola, danas zabrinjavajuće raširenog među mladima. Način je to da sakriju svoju nesigurnost i nezrelost u vanjskom svijetu u koji su došli nepripremljeni. Važno je imati na umu da uzimanje droge (i legalne i ilegalne) u pokušaju da se smanji frustracija odrastanja, istovremeno usporava ili čak zaustavlja normalni razvoj i sazrijevanje. Tako npr. ako osoba počne uzimati neko psihoaktivno sredstvo s 15 godina, čak i kad shvati u 19-oj godini da ima problem i počne s odvikavanjem, ona je psihički, emocionalno i socijalno još uvijek na razini petnaestogodišnjaka i pred njom stoje svi oni isti zadaci i sve, sada još i narasle frustracije i problemi, zbog kojih je uglavnom i počela s uzimanjem droge.
Matija Čale Mratović, dr.med., specijalist školske medicine
Izvor: Zavod za javno zdravstvo http://www.zzjzdnz.hr/hr/zdravlje/mentalno-zdravlje/266