Oporavak od ovisnosti ima dva značajna aspekta. Vjekovima je usredsređen na dinamiku koja je relativno jedinstvena u pogledu medicinskih stanja. Moć jedne osobe, kao dio njihovog sopstvenog puta iscjeljenja, pomažući drugoj da također pronađe put do oporavka. Ova dinamika se potom ponavljala dug vremenski period kako se sve više ljudi oporavljalo, a zatim pomagalo drugima ljudima. Tako su se formirale zajednice za oporavak. U Americi je bilo višestrukih ponavljanja ove dinamike, koja seže prije Vašingtonskog pokreta iz 1840-ih do starosjedilačkih naroda, koji pomažu u formiranju prvih američkih društava uzajamne pomoći zasnovanih na trezvenosti. Drugi aspekt je da je to duboko stigmatizovano stanje.
Tokom godina, shvatili smo kako orijentacija na sistemski oporavak kroz naglasak na uzajamnoj podršci ima duboku vrijednost. Ovaj članak o studijama Univerziteta Case Western Reserve koje je prije desetak godina uradila dr Maria Pagano, govori o njenom istraživanju kako razumijeti usluge u našoj zajednici. „Kada ljudi pomažu drugima bez obzira na zajedničko stanje, pokazalo se da žive duže i srećnije. Prednosti pomaganja su značajne jer su troškovi alkoholizma i ovisnosti o drogama za društvo tako veliki, a u svjetlu nedavne reforme zdravstvene zaštite, resursi koji mogu smanjiti ove troškove i patnju su ključni.“
„Ona napominje da pomaganje drugima može povećati šanse da ostanete trijezni i do 50%. „Činimo medvjeđu uslugu pacijentima ako ne ohrabrujemo njihovu uključenost u usluge kada znamo da će im ta usluga koristiti (dodatno podvučeno).”
Američki ministar zdravlja dr. Vivek H. Murthy, u intervjuu sa Centrom za strateške i međunarodne studije, realizovanim 2017.godine, navodi potrebu za smanjenjem izolacije i podržavanjem cilja kao način borbe protiv zavisnosti i drugih bolesti u Americi. Navodi da: „Kada ljudi postavljaju sebi pitanje na koji način mogu poboljšati stanje u Americi? Na koji način mogu poboljšati emocionalno stanje u Americi?“ imaju na umu da za to nije potrebna medicinska diploma ili diploma medicinske sestre. Vaša sposobnost da pomognete u podsticanju i izgradnji društvene veze s ljudima oko sebe može biti jedan od najmoćnijih alata koji se zapravo koristi za poboljšanje njihovog blagostanja i konačno zdravlja. I to je veoma važno , jer ako zaista želimo da stvorimo kohezivniju, povezaniju Ameriku, moramo to učiniti uz učešće svake osobe. Moramo to učiniti s ljudima u zajednicama koji prepoznaju da imaju moć izlječenja na osnovu svoje moći povezivanja, da je doprijeti do druge osobe – bilo da je stranac ili neko koga dobro poznajete – lijek sam po sebi. (dodatno podvučeno).”
Pa zašto, uz sve izvore finansiranja koji dolaze od savezne vlade kroz države, postoji malo resursa koji su zapravo korišćeni za izgradnju zajednica za oporavak i otpor da se podrže naše zajednice za oporavak širom Amerike?
Pronašao sam seriju istraživačkih članaka pod naslovom Ekologija ovisnosti, oporavka i oporavka zajednice: u Bill White članku Oporavak od ovisnosti: Odabrana bibliografija stručnih publikacija i naučnih studija, koja je zgodan alat za pronalaženje informacija o istraživanju oporavka od ovisnosti uključujući i ovaj, autora Dr Dajvid Best, Karen Bird i Lucy Hunton koji je objavljen na Univerzitetu Sheffield, 2015.godine. Oporavak kao društveni fenomen: koja je uloga zajednice u podršci i omogućavanju oporavka?
Napominju da je zajednica za oporavak „društveno konstruirana u smislu da se oporavak oslanja na promjene u društvenom identitetu koji pokreću osobe sa iskustvom pružajući podršku kao i na mreže u društvu koje nude mogućnosti za socijalno učenje i ograničavajući uticaj društvene kontrole. Ali ovi društveni konstrukti počivaju na dostupnosti i pristupačnosti mreža u društvu i uzora, koji mogu pružiti smjer i podršku kao i promjenu društvenog identiteta. Ova dostupnost će biti obrnuto povezana sa kulturološkom stigmatizacijom i diskriminacijom prema onima koji se oporavljaju (dodatno podvučeno).“
Gledanje sa visine na zajednice za oporavak od strane društvenih i kulturnih lidera je prastari fenomen. Na 44. stranici knjige Biografija gđe Marty Mann ističe se podjela pokreta, koja bi mogla predstavljati kulturalnu manipulaciju moćne grupe prema obespravljenoj zajednici, kako bi zadržali kontrolu:
„Vašingtonski pokret harao je Amerikom kao požar tokom pet godina 1840-ih, a onda je naglo nestao. Najvećim dijelom zbog gubitka svog primarnog fokusa na individualnog alkoholičara.Vašingtonci su se uključili u sve vrste politike, egzibicionizam o svom oporavku, nadmetanje s drugim organizacijama i besplodne kontroverze.Također, pokret je uznemirio tadašnje društvene i kulturne lidere jer je privlačio obične ljude, veliki broj neobrazovanih (dodato podvučeno).“
Ovu temu često čujem kao skrivenu u pogledu na zajednicu za oporavak od ovisnosti u političkim krugovima i u našem vremenu. Čuo sam da kreatori politika izražavaju iznenađenje što naša zajednica ima životno iskustvo izvan ovisnosti. Mi smo također doktori, advokati, arhitekte, inženjeri i umjetnici, a ne samo ljudi koji cijeli život leže na dnu kao što nas oslikava ponižavajući stereotip za koji svi znamo. Naši sistemi naginju da nas vide kao nemoralne i neobrazovane, čak iako smo pored našeg formalnog obrazovanja naučili više nego što će većina ikada znati o kulturi ovisnosti i oporavka. Nijedna grupa ne zna više o tome kako pristupiti i izgraditi oporavak u našim zajednicama od nas. I kada prepoznaju naše vrijednosti, na kraju smo preopterećeni regulativom i gušećim nadzorom. Ostaci moralne stigme. Ne može nam se vjerovati u istoj mjeri kao drugim ljudima. Prepreke su suptilno podignute jer smo mi „oni ljudi“ koji su to sami sebi učinili. Nedostojni pomoći. Čuo sam zabrinutost da bi osnaživanje zajednice za oporavak kao dio našeg sopstvenog izliječenja bilo poput „davanja azila zatvorenicima“. Jasna diskriminacija.
Zašto je tako teško sagledati našu vrijednost kroz dugu istoriju i u sadašnjem vremenu? U najboljem slučaju može biti ponižavajuće provesti godine u školi učeći o terapiji kako biste saznali da je jedna od najboljih intervencija koju možete učiniti da povežete ljude sa drugima sa sličnim iskustvima kako bi mogli pomoći jedni drugima. To je još teže jer smatramo da nas većina našeg društva doživljava kao manje vrijedne. Bića uz koja ne žele da žive, sa kojima ne žele da rade ili da nam pomažu. Pod tim objektivom, to ima još dublji značaj. Stvarna istina je da nas većina Amerikanaca gleda s visine.
Izvještaj o saradnji koji je moja organizacija PRO-A uradila sa RIWI i Elevyst – Koliko je zaista loše? Stigma protiv upotrebe droga i oporavka u Sjedinjenim Američkim Državama je istražila percipiranu stigmu i rezultati su pokazali da 71% Amerikanaca vjeruje da društvo u cjelini posmatra pojedince koji problematično koriste droge kao izopštenike i nepripadajućim članovima zajednice. Nedavna studija s fokusom na stigmu medicinskih profesionalaca sa preko 33.000 ispitanika iz cijelog SAD-a koju se spremamo objaviti uključuje slične srazmjere odobrene stigme.
U osnovi je istina da i ljudi i zajednice koje imaju poteškoća trebaju biti aktivni partneri u sopstvenom izlječenju. Značajan dio istraživanja pokazuje da kada zajednice prihvataju izazove i kada su uključene na načine koji povezuju, često doživljavaju revitalizaciju i posttraumatski rast. Na nivou zajednice ne primjenjujemo ove lekcije o oporavku od ovisnosti. Ovo je direktan rezultat stigme i nenaklonosti prema nama.
Šta sistemi treba da uzmu u obzir kada uključuju zajednice za oporavak da budu aktivni članovi u zajednicama koje liječe:
- Moramo biti uključeni više od simbola u proces promjene. Ne samo da nam je dozvoljeno da sjednemo za sto, već i da odlučujemo šta ćemo jesti, sa kojim priborom i koga ćemo još pozvati.
- Pri raspodjeli resursa treba uzeti u obzir da nije bilo dosljednog finansiranja organizacija zajednica za oporavak u posljednje dvije decenije. Suprostaviti nas velikim organizacijama sa 70 godina razvoja infrastrukture i dosljednim finansiranjem je ekvivalentno postavljanju trke pješaka i stavljanju nas, zajednicu za oporavak, nekoliko milja udaljeniju od cilja od drugih takmičara, bez cipela.
- Ljudi koji doživljavaju štetnu upotrebu droga, sa zavisnošću i oni među nama koji se oporavljalju članovi su marginalizovane zajednice. Postoje podgrupe naše zajednice koje se suočavaju sa još većim nivoom diskriminacije i to zbog rase, etničke pripadnosti, rodne identifikacije, religije ili drugih aspekata svog života. Rješenja moraju funkcionisati za sve nas.
- Pokret za oporavak koji je proizašao iz naših napora u posljednjih dvadeset godina pomaknuo je oporavak iz sjenke kako bi osporio negativne stereotipe koji su uticali na našu sposobnost da efikasno odgovorimo na našu nacionalnu epidemiju zavisnosti. Bio je to važan korak u promjeni načina na koji nas Amerika vidi. To je bio samo dio rješenja. Da bismo promijenili ono što treba promijeniti, naše vladine i humanitarne organizacije moraju pažljivo i bolno sagledati svoju duboko internalizovanu stigmu prema nama i pozabaviti se njom.
Da ne bude zabune, napravili smo značajnu, pozitivnu promjenu u Americi dijeleći naše priče o oporavku. Ipak, koliko daljeg napretka možemo napraviti bez vrlo neugodnih razgovora o tome kako je stigma prema nama raširena širom Amerike i unutar samih institucija koje odlučuju finansirati i podržavati gotovo sve drugo osim zajednica za oporavka?
Milioni porodica pogođenih zavisnošću, a posebno vi i ja u oporavku, imali smo koristi od onoga što su oni koji su to prošli prije nas učinili za nas. Lekcija Novog pokreta zagovaranja oporavka je da se moramo udružiti da bismo to činili, uprkos unutrašnjim i spoljašnjim silama koje prijete da nas razdvoje. Pokret oporavka je borba za slobodu od diskriminacije kao i da nas vide kao dostojne ljude, što i jesmo. Mi nismo „oni ljudi“, mi smo vaši ljudi. Članovi vaše porodice, vaši susjedi, vaše kolege i članovi vaše zajednice. Mi smo dio vaše zajednice, a ne izopštenici da bismo bili žigosani i izbačeni iz stada. Tretiranje prema nama kao takvima boli sve nas, uključujući i vas. Vrijeme je za promjene, ali mjesto promjene koje treba da se dogodi nalazi se u našim sistemima, a ne samo u ljudima i zajednicama pogođenim ovisnošću.
Izvor: